Pisma sebi

Pišem iako ubjeđen da rijetko ko čita!

21.08.2018.

Osluškujem

Svako putovanje počinje prvim korakom, onim najtežim ujedno i najslađim, onim najodlučnijim ali i najstrašnijim. Ne znam jesam li jedini koji je svaki, ali baš svaki, pismeni sastav na temu međuljudskih odnosa započinjao sa onom poznatom rečenicom kako možemo biti sigurni da nekoga znamo u dušu ali ustvari znamo samo onoliko koliko nam on to dopusti!? Ja vjerujem da se sve u životu dešava s nekim razlogom. S razlogom gubimo neke ljude kako bi stvorili dovoljno mjesta novim, vrijednijim, ljudima koji to mjesto puno više zaslužuju, s razlogom volimo, s razlogom i plačemo i smijemo se. Svjedoci smo da je, nažalost, danas više tih što s razlogom plaču jer ljudi su izgubili osjećaje, zaboravili su kako je to koračati u tuđim cipelama. Također, svjedoci smo sve više ljubavi "na silu" jer tako "pravila" nalažu da se u određenim godinama moraš vezati pa makar i na silu kako ne bi ispao crna ovca. A ljubav je u svemu, nešto kao sjena koja stalno prati nas. Uhoda, koja ovisno o tome koliko si jak i spreman, ili ti sjebe koncepciju ili te digne iz pepela. Kao Feniks. Kao mladunče željno života, željno svakog novog dana, svakog novog udisaja. Sve je do nas, kako se postavimo i kako prihvatimo i dobro i loše. A toga će biti. S obzirom na trenutno stanje u društvu vjerovatno više lošeg ali to je život. Ja se vodim onom da je život = voda, koja ako se "ne talasa" postaje bara a sa turbulencijama ostaje to što jeste, voda. A voda je izvor života. Inače ne volim Balaševića, nekako mi je previše patetičan, ali znate li priču o Vasi Ladačkom? Što dočeka konje vrane po livadi razigrane, njive plodne, vinograde blagorodne ali uzalud sve kad' nije bio sa onom koju voli. E to je tuga. Biti sa nekim zbog straha od samoće je tuga od koje je samo veća ona kad' si s nekim a maštaš o nekom drugom, zamišljaš vas u svakoj situaciji koja te zadesi, nadaš se čudima. Ja uvijek prednost dajem samoći nad odnosom iz nekog straha od iste. Niko to ne zaslužuje. Niko nije igračka s kojom ćeš se zabaviti neko vrijeme a onda kad' bude fajront samo odložiti istu kao da ne postoji. Kao da se nikad' niste "igrali". Koža pamti a život nema reprizu. Svaki dan treba iskoristiti i živjeti punim plućima. Treba voljeti i boriti se da budeš voljen jer nismo se rodili samo da bi plaćali račune i umrli. Treba pokazati emocije svakome ko iste zasluži, ko ih na kraju krajeva i nama pokaže. Vjerujem da nam je bitan samo onaj na koga pomislimo svaki dan i da se svaka priča mora ispričati dvaput - a ja ću svoje pričati, kome drugom nego Vama.

Pisma sebi
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031