Pisma sebi

Pišem iako ubjeđen da rijetko ko čita!

22.08.2018.

Jedra u oluji

I prije ovoga vodio sam blog, koji sam ni sam ne znam zašto u jednom trenutku odlučio ugasiti a sve istkane priče odlučio spasiti. Dosta često pišem iz duše, pa kad nakon što otkucam i posljednji interpunkcijski znak, sjedem i pročitam priču, ne tako rijetko vidim da se prebacujem sa teme na temu, da neke stvari ostaju nedorečene ali onda sebe ubjedim da će biti vremena da se sve jasno kristališe i priču objavim takvu. Kažu da ljubav boli ali vremenom sam se uvjerio da to zapravo i nije istina. Boli samoća, odbijanje, zavist, rastanak ili gubitak, pa bio on trenutni ili vječni, a ljudi to često mijenjuju sa njom. Nakon što se sve sabere i oduzme dođemo da u stvarnosti ljubav jedina briše svu bol i omogućava nam da se ponovo osjećamo predivno. Znači da ljubav jedina na ovom svijetu ne boli nego daje krila srcu, kako bi ponovo moglo letjeti i osvajati nova prostranstva. Znate li šta je pravi dokaz ljubavi? To nije niti riječ, niti lijep gest, niti skup poklon. Jedini pravi dokaz ljubavi je opraštanje, a svaki oprost dođe kao miris koji cvijet ostavi iza sebe kada ga uništimo!

Pisma sebi
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031