beats by dre cheap

Nek' nam je sa srećom

Znate kako, ljudi su govna. Danas naletiš na par ljudi koji ti vrate vjeru u život, ljubav, humanost, a već sutra si opet na dnu, na početku. Grebeš noktima o dijamant kako bi došao do površine, udahnuo svježeg zraka, a onda kao grom iz vedra neba neko sebi da za pravo da te opet vrati na start, da klikne refresh, i opet ubije u tebi onu vjeru u ljude, u ljubav, u život, u ovu državu i na kraju krajeva u cjelokupno društvo! Nikad' mi neće biti jasno zašto ljudi imaju potrebu da povrijede druge, da zadaju nekada smrtonosne udarce a nekad one koji te lagano ubijaju, grizu, i sve jače bole iz dana u dan. Teško je reći koji su gori. Kako i sam naziv bloga kaže, ovo će biti pisma meni a Vi ćete imati tu čast da ista čitate, komentarišete pa možda i djelite. Danas, ovih nešto više od 6,2 milijardi ljudi, neopisivo voli bol, patnju, sjebavanja i tugovanja. A život samo treba da živimo, ništa više se od nas ne očekuje. Pa zar je i to toliko teško? Nekada pomislim da previše gledam filmove sa happy endom, da su me pogrešno odgajali, da sam ja taj koji odstupa, ali kako god da se okrene ja neću da biram bol, ja neću da bježim od života, hoću da volim i da budem voljen, hoću da imam nekoga za sva životna sranja, ko će utjehu da traži u zagrljaju mom. Život je jedan i živi ga Fikreta, jer hodao dignute glave ili puzao život će proći, i to puno brže nego mi sami očekujemo to. Uvijek moramo biti spremni i otvoreni za sve opcije jer sve ima svoju dobru i lošu stranu a sami biramo svoju tačku gledišta.

Pisma sebi
http://pismasebi.blogger.ba
20/08/2018 23:02