beats by dre cheap

Big happy family

Nije me bilo par dana jer sam, slobodno mogu reći, bio na zasluženom odmoru! Premlad sam upao u kolotečinu života i krug se samo vrti, bez ikakve pauze. Idu dani, sedmice, mjeseci, godine, kao sekunde. Završimo sa jednim poglavljem života, zatvorimo jednu knjigu, instinktivno počinjemo sa pisanjem nove knjige, otvaramo nova poglavlja. Svi sanjamo raj a niko na kraj da pristane. Svi maštamo o nečemu novom a bojimo se promjena, tražimo mir a ne bježimo iz galame, puca nas nostalgija za svjetlom a jedino smo navikli funkcionisati u mraku, utroba nam se raspada ali ego ne pristaje na inovacije. Najgore stanje jeste stanje nesvjesnosti, iluzije, kad' tonemo sve dublje a sami sebe lažemo da nije tako. Lažemo se da je to ono što želimo, što nas ispunjava, a realnost je puno drugačija. Puno brutalnija. Nikada nisam volio rastanke pa bilo da su sa živim insanima ili onima koji idu na bolji svijet. U trenucima gubitka nekoga za koga sam vjerovao da će vječno biti tu osjećao sam se kao da gubim dio sebe, kao da gubim jednu puzlu i tako mozaik ostaje nedovršen. Ali, koliko god da su ljubavni rastanci bili bolni još gora su mi pomirenja nakon određenog vremena. Ja sam zagovornik da gdje je puklo jednom pucat' će ponovo. Za dan, mjesec, godinu, stoljeće, ali će da pukne. Samo vjerovatno tada neće biti toliko bolno jer smo već to sve prošli, znamo šta nas čeka. A možda i hoće jer smo vjerovali da smo zreliji, odrasliji, pa ponovo pokrenuli film i što bi naš narod rekao sami pali sami se ubili. Svjedoci smo velikog broja odnosa iz prostog straha od samoće. Trpit' će sve i svašta, svakakvu budalu, samo ne daj Bože ostati sam! A što je najgore, vjerujem da evo konkretno u Sarajevu svaki deseti bračni drug vara. Vjerujem da je to zato što nekoga voliš, daješ se za taj odnos a isti doživi kraj, pa onda završimo sa nekim jer eto to tako treba. I onda nažalost, pretežno, žena/djevojka trpi ispade macho tipa jer su u njenoj glavi oni stvoreni jedno za drugo dok u njegovoj glavi množine nema na vidiku. Pa onda dođe dijete i u 99% slučajeva stavlja se tačka na potencijalni razvod od budale. Naravno da veliki uticaj ima i okolina jer šta će narod reći? Koji narod? Onaj isti što će prije prijaviti glasnu muziku a ne nasilje u porodici? Onaj isti narod što će okrenuti glavu od gorućeg problema sredine u kojoj žive jer to njima nije u interesu, njih se to ne tiče? Onaj isti narod što uvijek ima komentar, da napomenem negativan, na sve moguće i koji će tražiti dlaku u jajetu samo da nešto ne ispadne dobro? Jel' nas treba interesovati komentar tih ljudi? Te skupine, sticajem okolnosti, ljudi koji nas okružuju? Na moju sreću davno sam prestao brinuti šta će okolina reći i što se mene tiče ta ista skupina ljudi, taj isti "narod" nek' jede govna, nisam se zbog njih ni rodio!

Pisma sebi
http://pismasebi.blogger.ba
26/08/2018 20:53