beats by dre cheap

Magija, bebo

Davno nekada sam čuo da je pogrešno reći da kiša pada s obzirom da je to milost koju Bog spušta na Zemlju. Bez te iste kiše zemlja pusta ostaje, bez plodova i brojnih blagodati koje nam ona bezuslovno pruža. I pustinja, takva kakva jeste, procvjeta kad' dočeka kišu. Eh zamislite sad život bez te iste kiše, padala ili spuštala se, zamislite da je nema. Nestalo bi i nas sa njom. Isto tako je i sa suzama, najčešće dođu kao ispušni ventil. Kiša je za zemlju isto ono što i suze za našu dušu. Ono rasterečenje, nada za bolje sutra. Čovjek bez suza postaje bezličan, grub, suh kao i zemlja, a i prljav i žedan. Postaje sve ono od čega bježi, što potiskuje duboko u sebi. Te iste suze nas restartuju, razbistre glavu kako bi razumnije sagledali život, uzburkaju nas a nerijetko vrate i na fabričke postavke. Ali opet ako pretjeramo sa suzama eto dublje depresije, većih problema, jer ako i kiša pretjera eto poplava. Ako otplačemo turu, obrišemo lice, prodišemo, udahnemo punim plućima, saberemo se i oduzmemo, sutra će se roditi nova šansa za bolje sutra, nova ideja, nova sreća i novi pogledi na svijet. Zato nikada nemoj gušiti svoju utrobu suzama, pusti neka idu i ne stidi ih se. Daj im šansu da nakvase plodno tlo a ne da te potope. I pjevaj, budi moja voda ja sam sada vatra - izgorjeću. Pa reci, prolij se po meni, budi sve što želim - ja živjeću.

Pisma sebi
http://pismasebi.blogger.ba
02/09/2018 21:00